IZ PREDGOVORA ZA IV ITALIJANSKO IZDANJE
Godine 1967. želeo sam da SITUACIONISTIČKA INTERNACIONALA (SI) dobije jednu
teorijsku knjigu. U to vreme SI je bila ekstremistička grupa koja je najviše
doprinela povratku revolucionarne borbe u moderno društvo. Bilo je lako videti
kako se ta grupa, koja je odnela pobedu na planu kritičke teorije i vešto manevrisala
na terenu praktične agitacije, približava vrhuncu svoje istorijske akcije. Tako
se ukazala potreba za knjigom koja će biti na raspolaganju u previranjima koja
će ubrzo uslediti, ali koja će nastaviti da živi i posle njih, u dužem periodu
subverzivnog delovanja koje su ti nemiri otvorili.
*
Svako ko bude pažljivo čitao ovu knjigu primetiće da ona ne nudi
nikakve garancije o pobedi revolucije, njenom trajanju ili u pogledu teških
puteva kojima treba proći, a još manje o tome kako će ta revolucija, što se
ponekad olako obećavalo, doneti savršenu sreću svakome. Moj pristup, u isto
vreme istorijski i strateški, daleko je od toga da tvrdi kako bi život trebalo
da bude idila lišena svih nevolja i svakog zla, samo zato da bi nama bilo ugodnije,
a da su uzrok nesreće ljudi samo nedela nekolicine posednika i vođa. Svako je
plod svojih dela, pa ako mu njegova pasivnost prostire postelju, neka se onda
i izvali u nju. Najveći rezultat katastrofalnog raspada klasnog društva je činjenica
da je po prvi put u istoriji prevaziđeno pitanje da li ljudi vole slobodu ili
ne. Sada će biti prisiljeni da je vole.
*
Spektakl je svuda počinjao u prinudi, krvi i prevari, ali je obećavao bolje dane. Verovao je da ga ljudi vole. Sada više ne obećava ništa. On više ne kaže: "Ono što se vidi je dobro, ono što je dobro vidi se". Sada jednostavno kaže: "To je tako." On iskreno priznaje da je nepopravljiv, iako je stalna promena - promena svega što postoji u ono najgore - njegova suština. Izgubio je svaku iluziju o samom sebi.
*
Dani ovog društva su odbrojani. Njegovi razlozi i njegove zasluge pažljivo su izvagani i videlo se da ne pretežu. Njegovo stanovništvo je podeljeno na dve strane, od kojih jedna želi da ovo društvo nestane.
Gi Debor, januar 1979.