Oduvek sam voleo kratke priŸe viçe nego romane.
Mo§da samo zato çto sam i sam pisao kratke priŸe.
¬ini mi se da se kompleksnost §ivota mo§e sakriti
u malo redova, da du§ina mo§e samo naçkoditi
smislu, i da misli Ÿitaoca mogu odlutati. Efektna
a kratka priŸa je esencijalna, pro§a se prilika
Ÿitaocu da sam odabere svoju priŸu, nema komplikovane
sveze likova i radnji, sve je tu u pet minuta, izmeÐu
kafe i cigarete, izmeÐu dve autobuske stanice. Da bih
to ilustrovao priŸu iz "Antologije kratke priŸe Litve"(CP852)
U§ivajte, nadam se da mo§ete prevazi†i srpske karaktere
koji su vam neŸitljivi, da †ete u§ivati u priŸi u kojoj ljudi
nemaju imena, jer je sva imena njihova, i svi ljudi se u
njihovoj situaciji ponaçaju sliŸno. Naça svakodnevica je
dokaz za to ...
Emotions mixing with sound of Enigma ...
P.S Ukoliko zelite, mogu preqcati josh ...
---------------------------------------------------------------------
ANTOLOGIJA KRATKE PRI¬E LITVE p17-22
AUGUSTINAS GRICIUS
DOGAÑAJ U VAGONU
---------------------------------------------------------------------
- Do Moskve ima joç jedan sat - rekao je muçkarac, nikome se
ne obra†aju†i i posmatraju†i kroz prozor majuçnu staniŸicu.
Svet je juriçao na vrata vagona. Vagon je podrhtavao i ljuljao
se, Ÿinilo se ne toliko zbog te§ine, koliko zbog ljutite mnogoglasne
graje putnika koji su pokuçavali da se utisnu unutra. Rat je gvozdenom
rukom obuhvatio ogromna prostranstva zemlje i svakodnevicu miliona
ljudi. Nije mimoiçao ni vagon.
U vagonu je bilo viçe nego tesno. Putnici su stajali
priljubljeni
jedan uz drugoga i Ÿinilo se kao da u takt klaparanja toŸkova svaki
çapu†e na uho susedu neçto va§no, çto ne trpi odlaganje. A kroz veata
je kuljalo sve viçe i viçe ljudi sa zave§ljajima, bu†urima, d§akovima,
ruksacima i korpama. Kada je voz krenuo, §amor ljudi koji nisu uspeli
da se uguraju u vagon je prerastao u buku vodopada.
Kada je voz postigao brzinu, §amor otpoŸe i u vagonu. Probaj
samo da †utke stojiç dok ti neko gazi na noge i bolno te gura
laktovima. U gomili, u gu§vi pucale su korpe, neçto se raspadalo
u zave§ljajima i d§akovima. Sad ovde, sad onde, izbijala je svaÐa.
- æta se guraç, budalo? - Stalno me gaziç - muçkarac u braon
çubari dohvati deŸaka koji se gurao kroz gu§vu.
- Pusti me. æta te se tiŸe! - povika ovaj.
- æta ste mi to prosuli na noge? Devojko, otkuda ova
vlaga? - uzviknu brkati putnik.
Sva stisnuta uz naslon sediçta, devojka se zacrvene kao bulka.
- Mleko! Pa da, razbili ste mi flaçu mleka - uzviknu ona i
pokuça da skine ruksak iz koga je curio mlaz mleka. Ali nije bilo
mesta ni da se okrene, a kamoli da skine ruksak.
- Kakvih sve ovde ima ... sa flaçama ... GospoÐa ... Madama ...
Ne mo§e ni flaçu da pazi da se ne razbije. Takve bih ja ... svaÐao
se brkati putnik.
- A çta se ti çiriç! - pobuni se §ena u vunenom çalu. - Ne
mo§eç k`o Ÿovek da stojiç!
- A kuda da se denem? Tebi na glavu? I sama vidiç kako je ...
Ako ti nije udobno trebalo je taksi da uzmeç, i onda bi se vozila
k`o knjeginja ... - nije se predavao brkati.
- Sav †ete mi krompir izgaziti - vikala je vremeçnija podebela
§ena naginju†i se ka d§aku sa krompirom koji su gazile tuÐe noge.
- A ti nemoj da putujeç sa krompirom! Ovo nije teretni
vagon! - pouŸno je rekao jedan od putnika koji je stajao na
d§aku.
- Pustite! Ugurali su se k`o stoka, sav mi krompir
izgazili! - vikala je debela §ena, pokuçavaju†i da istrgne
d§ak ispod nogu, guraju†i susede laktovima i ramenima.
- Kakva se to tamo veçtica dere? Trebalo bi joj zalepiti
jednu i gotov pos`o - Ÿulo se sa raznih strana.
EnergiŸni pokuçaji §ene u ovoj gu§vi samo su izazivali
nervozu putnika.
- æpekulantkinja! - Ÿulo se sa nekoliko strana istovremeno.
- ævercerka!
- Napolje iz vagona sa çpekulantima!
- Sami ste çpekulanti, - branila se debela, natovarivçi
d§ak na leÐa ... Kad bi vas samo malo prodrmali odmah bi vam
vaçe sitne duçice izletele napolje! ...
- Ej, vi tamo, zamaptite tu §enu! Na stanici †emo se pozabaviti
njom - Ÿulo se izdaleka.
- Zapamti†emo je. Nikuda ne mo§e pobe†i - obe†a neko. - Takva se
ne mo§e zaboraviti.
- Pozabavi†u se ja tobom ... Za tren †eç se od naoŸara
oprostiti - pretila je debela, povukla d§ak koji joj je skliznuo
sa leÐa i joç se zgodnije namestila. Po licu joj se videlo, da je
spremna po svaku cenu i u svim okolnostima da brani svoj, osvojeni
polo§aj i da ne odstupi ni za pedalj. Jednom stranom d§ak je
pritiskao neŸiji obraz, a drugom - neŸiju bradu.
- Ñavo te odneo sa tvojim d§akom - proçkrgutao je zamazani
radnik.
- Idi do Ðavola, ako ti se ne sviÐa.
- Da si odmah bacila d§ak dole - razljutio se radnik.
- Evo baç §urim da ga bacim ... U d§aku ni pola nije
ostalo, sve ste izgazili.
Radnik se ra§estio. Pokrenuo se, pokuçavaju†i da oslobodi
ruke sa oŸiglednom namerom da zbaci d§ak na pod.
- Pa çta ste se uzjogunili? - umeçao se muçkarac koji je
sedeo kraj prozora. - Pa nu§da ju je naterala da vuŸe d§ak.
Mogli bi ste da razumete ...
- A, ti branioŸe, otkuda se sad ti pojavi? - razjareni
radnik se okrene ka prozoru.
- Sve je to ista sorta - podr§ao je radnika muçkarac
u braon çubari.
- Vidi ti anÐelŸi†e sa krilima! ... Vi ste sigurno i
ve†e d§akove vukli! - gunÐao je muçkarac sa oÐiljkom na licu.
Debela se †utke borila sa najbli§im susedima koji su
odgurivali od sebe njen d§ak.
Atnosfera je postajala sve usijanija. Putnici su se
podelili u dva tabora: jedni su podr§avali debelu, drugi
su bili protiv nje. Lica i jednih i drugih su se zacrvenela.
Nad vagon se nadnela senka tuŸe, ozbiljne i svirepe. TuŸe za
sada nije bilo jer niko nije mogao onog drugog da dohvati.
- ¬ekaj samo veçtice! Na stanici †u ti kosti
polomiti! - çkrgutao je zubima u nemo†nom besu radnik.
- DobiŸeç ti svoje, matora veçtice!
A voz se kretao bez §urbe. Lenjo su kloparali toŸkovi.
¬inilo se kao da im je najva§nije bilo da prebroje pragove,
a ne da çto br§e prevezu ogorŸene i umorne putnike na njihove
stanice.
Odjednom se zaŸu uzvik jedne §ene:
- Po-ra-Ðam se! ...
Uzvik je bio tako neoŸekivan, tako prodoran, da je
izgledalo kao da je i voz usporio da osluçne çta se to
dogodilo.
Prekinuvçi svaÐu koja je otpoŸela novom snagom, putnici
su se upitno pogledai - jesu li dobro Ÿuli.
- Samo nam je joç to trebalo - reŸe momak sa naoŸarima.
- TuristiŸko putovanje sa iznenaÐenjima. Na ameriŸki naŸin.
- Po-ra-Ðam se! - ponovo je zajaukala §ena na kraju
vagona, gde je ve† poŸelo komeçanje.
- Pa çta sada da radim? - vikala ke druga §ena, oŸigledno
porodiljina majka. - Kako da nam se baç to desi? æta sada da
radim, bo§e milostivi, majko presveta bogorodice! ...
- Pa kako si je, majko, takvu pustila na put? - zaŸuçe
se prekori.
- Iz gluposti, roÐeni, iz svoje gluposti. To mi je snaha.
Vidim, vreme je. A mislim se, mo§da †emo joç sti†i u bolnicu ...
To joj je prvo. Pa ni put nije dalek ... A, eto ti ga na! ...
æta sada da radim, bo§e najmilostiviji, majko presveta
bogorodice? - kroz suze je ponavljala §ena.
Debela §ena sa d§akom poŸe da se meçkolji, okrete se na
tu stranu i malo razmislivçi mirno i zapovedaŸki se obrati
radniku:
- Skloni se malkice, samo da spustim d§ak.
D§ak tresnu na pod.
- Pripazi malo na njega - poveri ona svoj krompir radniku i
stade se gurati kroz gomilu put porodilje. U tu gu§vu i tesno†u
neprimetno se uvuklo neçto tako veliko i znaŸajno za çta se
svugde i svagde nalazi mesto.
- Evo dogaÐaja dostojnog pera! - osmehnu se muçkarac sa
o§iljkom na licu.
- ¬ovek se raÐa i umire usput, sve u §urbi - filozofski
primeti radnik pokuçavaju†i da namesti d§ak tako da nikome ne
smeta i da ga putnici ne gaze.
- I u §urbi, i u svaÐi - sa osmehom dodade Ÿovek koji je
sedeo kraj prozora.
- Sklonite se! Pustite je da legne! Hej, zazjavalo, çta
buljiç, nema ti tu çta da tra§iç, gubi se odavde ... Ej, vi ljudi,
okrenite se, nije ovo cirkus, ne†e vam iza†i lepotica na belom
konju.
- Hajde, hajde, zlato, ne grizi usne. ViŸi, viŸi koliko
te grlo nosi! Hajde, nemoj da se stidiç ... Imate li Ÿiste
krpe? Pelene?
- Ta evo poneli smo neçto ... - u§urbala se svekrva
pokazuju†i zave§ljaj.
- æta mi dajeç maramice? ... Osedela si, a ne znaç çta
treba - prekoreva je debela.
- Pa u bolnicu smo se spremile ... Tamo sve ima - pravdala
se svekrva.
- U bolnicu ... A znaç li za poslovicu: uzdaj se use i u
svoje kljuse. Mo§da neko ima Ÿiste krpe - viknu debela tako da
se zaorio ceo vagon.
- Pa ko putuje sa krpama? Nismo mi ljubitelji "krpica"!
- Potra§ite malo. Mo§da †ete na†i.
Radnik je zavrteo glavom, a zatim iz nedara izvukao zave§ljaj.
- Dajte joj ... Neka sama izvadi. Ruke su mi prljave. Tamo je
koçulja, istina pocepana ... Ali Ÿista ... Mo§da †e dobro do†i.
- Kako joj je, tetkice? - upita uskoro taj isti radnik.
- Da bolje ne mo§e biti - odazva se debela.
- E pa, nazdravlje.
- Brz †e momak biti. Rodio se u vozu - dodade muçkarac
u çubari.
- Pravi maçinovoÐa - dodade putnik pored prozora.
- A çta ako nije deŸak? - posumlja devojka, skupljena
uz naslon sediçta. - æta ako je devojŸica?
- A zar devojŸica ne mo§e biti dobar maçinovoÐa? - odazva
se muçkarac koji je sedeo kraj prozora.
- Nema tu nikakve razlike - ko je. Kad se rodiç u vozu to
je ve† samo po sebi neobiŸna Ÿinjenica. Divan poŸetak
biografije - dodade Ÿovek sa o§iljkom na licu.
- Drugovi, hajte da se malo stisnemo. Naç saputnik je
izgleda ratni invalid! - obratio se momak u naoŸarima muçkarcu
sa o§iljkom na licu.
- Da se nekako stisnemo.
Muçkarac je seo.
- Ej vi tamo dignite stariŸin d§ak na policu. Sirota ceo
put se muŸi - reŸe muçkarac u çubari.
Nekoliko je ruku bacilo na policu stariŸin prtljag.
- æteta çto smo ti flaçicu razbili ... Mogla si novoroÐenŸe
da ponudiç ... Ili majku - vajkao se brkati u mantilu uflekanom
mlekom i osmehnuo se devojci pored sebe.
- æta se guraç? Pa zar ne vidiç d§ak ... Gaziç
krompir - tobo§e strogo reŸe radnik deŸaku koji je joç
uvek tumarao po vagonu.
- æta je to za njih, decu? - sa osmehom je podr§ao radnika
muçkarac u çubari. - Hej, ti, klinac! ¬ujeç, tebi govorimo - reŸe
i ovlaç povuŸe deŸaka za uvo.
ZaŸuo se laki smeçak, tako neoŸekivan i tako radostan.
Saputnici su veselo poŸeli da priŸaju, okre†u†i tu i tamo
glave prema porodilji. Odatle je neçto nepoznato i divno
prodiralo u njihova srca, ne§no dodirivalo obraze otklanjaju†i
stroge bore. U vagonu je postalo slobodnije, nekako prijatnije
i toplije. Ljudi su se osmehivali jedan drugom kao da su tra§ili
tople reŸi, raduju†i se çto u §ivotu unaka§enom ratom postoje
trenutci kada se duça ozari nevidljivim zracima koji rasteruju
surove senke i bude u Ÿoveku Ÿoveka, velikog. prekrasnog,
ispunjenog dobrotom. Postalo je jasno, da je samo u tim
zracima neprolazna suçtina §ivota, upravo u njima a ne
u zlobi koja naleti kao vetar i nestane u magli.